ETŠ "Mihajlo Pupin" - Novi Sad
Ustaljeno je korišćenje multimedijalnih nastavnih sadržaja, konsultacije sa profesorima, protok elektronske pošte među učenicima i nastavnicima, diskusije na forumu škole, online testiranje i dr. Nastava se izvodi u učionicama, u stručnim laboratorijama sa savremenom elektronskom opremom i kabinetima za računare opremljene najnovijim računarima. Praksa se izvodi u radionicama i u novom specijalizovanom servisu autoelektronike. |
|
Srednja elektrotehnička škola osnovana je odlukom narodnog odbora opštine Novi Sad, 16.05.1963god. Potreba za osnivanjem ovakve školske ustanove proizišla je iz razvoja privrede Vojvodine šezdesetih godina, koji je zahtevao veći broj kadrova elektro struke od onog koji je do tog vremena školovan pri tehničkoj školi "Boško Palkovljević Pinki", školi za visoko kvalifikovane radnike, industrijskoj školi sa praktičnom obukom i pri školi učenika u privredi "Svetozar Miletić". Škola je dobila naziv Elektrotehnički školski centar i u njegov sastav su ušle sledeće škole i odseci:
Nakon godinu dana službenom nazivu škole dodaje se ime našeg velikog naucnika Mihajla Pupina, pod nazivom Elektrotehnički školski centar "Mihajlo Pupin" škola radi sve do organizacionih promena koje su nastupile sedamdesetih godina. Po odluci kolektiva školske 1976/77god. započinju sa radom osnovne organizacije udruženog rada u okviru centra:
Centar je lociran u objektu u ulici Narodnih Heroja 21. Počelo se sa radom u vrlo skromnim uslovima: 13 učionica, dva kabineta za fiziku i hemiju i 7 radionica do kojih se došlo adaptacijom podrumskih prostorija i jedne dvorišne garaže. Prvi direktor centra je bio Aleksandar Nedeljković, a u stalnom radnom odnosu bilo je 32 radnika. Te prve školske godine u centru se obrazuje 847 učenika, uključujući i odrasle. Radilo se u prostorno teškim uslovima, po smenama u vremenu od 6-21 sat. U prvih pet godina razvoja u centru su se oformili kabineti za stručnu nastavu: Opremljene su radionice za zanimanja: Sve se to moglo ostvariti zahvaljujući pomoći privrednih organizacija kao što su: "Novkabel", "Elektrovojvodina", "PTT", "RTV Novi Sad" i dr. i velikom entuzijazmu pojedinih radnika centra među kojima su ing. Živorad Strugar, Aleksandar Merković, ing. Bogdan Stanić i drugi. Pored prostornih teškoća u centru se javljaju i kadrovski problemi. Zbog nedostatka nastavnog kadra za stručne predmete, ovu nastavu izvode honorarni predavači- uglavnom stručnjaci iz privrednih organizacija sa kojima škola sarađuje. Uz sve to, centar se uspešno razvija. Sedamdesetih godina, pored elektrotehničkog odseka, započinje sa radom telekomunikacioni, a zatim i radio i TV odsek. S obzirom da se broj učenika na odseku slabe struje svake godine povećava, intenzivno se radi na opremanju laboratorija za elektroniku. Od 1978/79 školske godine, u školi se organizuje nastava na mađarskom jeziku za neka zanimanja. Zbog ogromnog interesovanja učenika za ovu vrstu škole, veliki broj učenika ne može da se upiše jer su kapaciteti ograničeni. U junu 1983god. dolazi do reorganizacije mreže srednjih škola, što je dovelo do preseljenja škole u nove objekate u ul. JNA 79 (danas: Futoška 17) i Školska 4. U sastav reorganizovane škole ulazi i škola za zajednicko srednje vaspitanje i obrazovanje "Moša Pijade".
Pripremio: Željko Petković, prof. ETŠ "M.Pupin" |





